Oko Seikovih mehanizama se uvek pokreću slične teme i obično se od njega traž moguće i nemoguće, a stvar je prilično jednostavna, iako je Seiko proizvođač sastavljen iz više slojeva. Što dobrih, što slabih.

Seiko korporaciju čini skoro 12.000 radnika, od kojih se 5.930 bavi časovničarskom delatnošću. Časovničarstvo koroporaciji donosi 57 % prihoda, proizvodnja poslovnih elektronskih uređaja donosi 21%, segment sistemskih solucija 12 %, dok ostale delatnosti (stolni & zidni satovi, elektronske naprave za merenje vremena na sportskim terenima, nakit....) donosi 10 % ukupnog prihoda.

5930 zaposlenih u časovničarstvu u pogoniima širom Azije, na godišnjem nivou proizvede 300 miliona mehanizama (kvarčnih i mehaničkih), 18 miliona kvarčnih satova i 2,6 miliona mehaničkih satova. Ako uporedimo brojeve produkcije sa brojem zaposlenih u tom segmentu, nije potrebna posebna darovitost rasuđivanja u kakvom načinu produkcije deluje Seiko.
Izuzetak u toj masovnoj serijskoj proizvodnji predstavlja Grand Seiko, čiji godišnji obim produkcije iznosi oko 35.000 satova. Podatak o tome, koliko zaposlenih radi na GS liniji je nemoguće dobiti, jer Seiko to zvanično ne navodi a produkcija teče na više lokacija. Mehanička linija 9S se odvija u Morioki, gde se proizvodei kalibri, brojčanici i sastavljenje satova, dok se Spring Drive 9R i Quartz 9F proizvode u Shijouirju, gde se jednim delom takođe prave brojčanici za Spring Drive, dok je studio Micro Artist zadužen za GS 8 days i Credor. Pošto se u Morioki i Shijouirju odvija proizvodnja i niže rangiranih linija (kaibri 8S i Astron), pa svi zaposleni nisu svo vreme zauzeti istim kvalitetnim stepenom, nemoguće je razabrati realne brojeva. Opšta ocena je oko 1000 do 1500 zaposlenih.

Utisak o pojedinom akteru u industriji satova se stiče na više načina. Od istorijskog doprinosa horologiji, pozicioniranju na tržištu, do onih najvažnijih, da li je reč o proizvođaču sa vlastitom izradom mehanizama, ostalih komponenata sata pa sve do dizajna ili sastavljaču satova, koji mehanizme kupuje od drugih, kao i ostale komponente a svoj pečat donosi vlastitim dizajnom i tako dalje. Kako god okrenemo, najteži stepen je oduvek predstavljao segment kreiranja i proizvdonje vlastitih mehanizama. Da ne ulazim preduboko, ono što najznačajnije karakteriše mehanizam su komplikacije,frekvencija, rezerva snage rada i najviša stepenica, koja predstavlja i jedan od glavnih ciljeva horologije, preciznost merenja vremena.

Verujem, da mnogima tih 10 sekundi gore ili dole u nižem kvalitetnom razredu, kao i ta jedna ili dve sekunde gore ili dole u najvišem lukusznom razredu ne znače ništa. Ali zapravo, ta jedna sekunda predstavlja milione eura i godine uloženog rada sa ciljem dostizanja što boljeg performansa tog kalibra. Zbog toga nam zvanične specifikacije preciznosti odnosno prosečnog dnevnog odstupanja govore mnogo više od tih jedno ili dvocifrenih numera. Osim apsolutne sposobnosti proizvođača, daju veoma čitljivu sliku o kvalitetu materijala, koji su korišteni za izradu njegovih komponenti, kao i prisutnost čovečje ruke odnosno sposobnost časovničara, koji ga je ili uopšte nije sastavio i na kraju, fino podesio.
Preciznost kalibara predstavlja jedan od retkih potpuno advekatnih faktora, gde možemo upoređivati kvalitet pojedinih proizvođača, čak i u različitim cenovnim razredima njihovih konačnih proizvoda. Advekatan je zbog toga, što su specifikacije pravljene na bazi jednakog sistema: merenje preciznosti u 5 ili 6 pozicija, koje predstavljaju najučestalije položajeve sata prilikom nošenja, merenje u tri različita temperaturna režima, merenje u mirovanju i merenje u dužem vremenskom periodu (najmanje 7 dana).

Kada se prošetamo portofolijem Seikovih mehaničkih kalibara možemo videti sve i svašta i postaviti puno više pitanja, nego što ćemo dobiti odgovora.

Entry kalibar današnje produkcije Seika predstavlja razred 4RXX. Ta grupa je najrasprostranjenija u ponudi proizvođača, jer pokreće satove u linijama: Seiko 5, Seiko 5 Sport, Presage Cocktail Time, Mini Turtle, Turtle, King Turtle, Prospex Land, Monster 4. generacije, Samurai......Osim toga, ista serija kalibara predstavlja liniju NHXX, koje Seiko u milionima primeraka prodaje sastavljačima satova izvan korporacije. Sažeto, reč je o milionskim serijama proizvodnje ove linije u jednogodišnjem periodu.
Preciznost kalibra je definisana u specifikaciji sa strane proizvođača i ona iznosi +45 do - 35 sekundi odstupanja na dnevnom nivou.
Taj podatak svedoči, da je proizvođač stvorio kalibar, koji će čak i u worst case scenaria, meriti vreme sa 92,5 % tačnošću u dužem periodu odnosno između dva servisna intervala, koje preporučuje na 3 godine. Gledano sa osnovne tehnološke perspektive, Seiko je ponudio odličnu spravicu, koje nam garantuje sasvim pristojnu pomoć prilikom identifikacije vremena. Čak i puno više od toga, jer znamo, da u praksi 4RXX kalibar postiže i deset puta veću preciznost, koja se može povremeno naći i u hronometar kriterijumima. Normalno je, da se upitamo, zašto onda tako ogromno odstupanje zvanične specifikacije od stvarnosti? Tu dolazimo do onoga, što je sa horološke strane esencialno. Svaki pojedini kalibar ne nudi jednak nivo tačnosti u dužem vremenskom periodu. 85 % njih će prikazati deset puta bolji performans, dok ćei preostalih 15 % ipak raditi u granicama, koje je ustanovio proizvođač prilikom zvaničnih merenja. Uzmimo hipotetičku situaciju, da je Seiko na krilima odličnog prikaza najveće većine testiranih mehanizama, zvaničnu specifikaciju podigao na +30 do - 20 sec. Onih 15 % bi moglo da prekorači te granice, a kada tih 15 % transformiramo u broj od nekoliko miliona proizvedenih kalibara, onda nam je jasan broj reklamacija, koje bi bile upućene na adresu japanskog proizvođača.
Sa horološkog aspekta, to je mehanizam, koji pokazuje solidnu preciznost ali ono što u celoj priči žalosti, to je činjenica, da su tome doprineli mašinski inžinjeri i stručanjaci za kompjutesku tehnologiju, koji su robotima na kojim se pravi, udahnulii tu fenomenalnu mogućnost, da sastave tako precizne merače vremena Ali pošto tehnologija ne može u potpunosti zameniti ruku časovničara, koji je u ovom slučaju potpuno odsutan, onda još uvek ostaje tih neizvesnih 15 %. Naglašavam, potpuno logičku činjenicu: Ili je ovaj mehanizam u potpunosti produkt mašinerije, koji nije ni u najosnovnijem smislu podešen sa strane čoveka ili je Seiko China prepun nesposobnih časovničara, koj nisu u stanju izvršiti najosnovniju operaciju na njemu. Uz takav obim produkcije, Seiko bi danas brojio desetine hiljada zaposlenih.
Na žalost, krajnja konsekvencaje je, da faktor sreće pojedinog kupca odlučuje u koju grupu će pasti. U onu veću ili onu manju. Ionako im je 98 % svejedno ali njima je horologija bitna, kao meni izložba heklanih mustri u Donjem Stepošu. Neko, kome je zaista shvata i ceni znanje, sposobnost i pristunost izučenog časovničara na satu, koji je kupio, ovakva specifikacija obično ostavlja veliku dozu gorčine u ustima.

Što je gore, ne možemo se tešiti činjenicom, da takav mehanizam pokreće samo entry razred satova od 200 €. Taj mehanizam se nalzi u Samuraju, koji se skoro dotiče broja 700 izraženog u €. I to bi razumeo, ali kad vidim, da ETA 2824-2 ili 2836-2 pokreće Candino za 480€ Atlantic i Tissot za 600 €, onda ona stara priča o Seiku, kao cenovno nejetičnijem akteru na tržištu nema više nikakvog smisla. ETA 2824-2 u svojem najslabijem stepenu donosi zvaničnu preciznost sa dnevnim odstupanjem +-12 sekundi, što je čak tri puta bolje od 4RXX. Osim boljih materijala, ona je podešena u 2 pozicije. Ako uzmemo u obzir javnu tajnu, da roboti, koji se nalaze u Swiss Made produkciji dolaze iz Japana, onda ovu komparaciju ne možemo tražiti u činjenci, da švajcarci raspolažu boljim hardwareom. Čak i na najobičnoj ETI, neki Hans stavlja ručni potpis.
Eto, jedna Miyota 8205, koja se pravi na potpuno jednak način kao 4R35 ima nešto bolju zvaničnu specifikaciju (-20 do + 40 s).

Sa 6RXX serijom se penjemo u viši kvalitetniji razred. Tu prvi put dobijamo Spron spiralu u celom razredu, te frekvenciju od 4Hz i rezervu snage od 70 sati na pojedinim kalibrama. Obično je to stepen, gde počinje komparacija Seika sa Swiss. Ne bi ja ni ispostavljao ali je napomenuta u prošlim postovima. Sve je super, dok ponovo ne obratimo pažnju na specifikaciju preciznosti odnosno dnevnog odstupanja. Ona u celom 6R razredu iznosi +25 do - 15 sekundi prosečnog dnevnog istupanja. I ovde smo svedoci one gore navedene priče o nekoliko puta boljem performansu u stvarnosti, kao i o određenom procentu, koji ipak radi u zvanično navedenim granicama. Te granice su znatnije unapređene u odnosu na niži 4RXX razred. Jedanput. Znači, osim boljih materijala, kao što je Spron 510, ova serija mehanizama bi po definiciji morala biti podešena sa strane časovničara. Ali ako je ETA 28XX u svojoj najosnovnijoj gradiaciji podešena na 2 pozicije i omogućava +-12, kako je onda podešen 6R, koji je u jednoj maksimalnoj devijaciji slabiji za 100 % a u drugoj za 25 %? Da li Seiko raspolaže sa još boljim robotima od onih, koji bljuju 4R ili Huo Chao Li napravi samo jedan i po zavrtaj na regulatoru ili pak. taj Spron 510 nije tako efikasan začin? Nešto nije ok.
A kada pogledamo cenovni razred, koji pokreće satove sa 6R, tek tada nastaje smejurija. Od Alpinista do Bebi Tune. Ovo je razred u kojem Seiko pokazuje svu raskoš svoje moderne politike. Isti sat, sa istim mehanizmom opremi sa drugačijom nijansom brojčanika, 1m manjim kućištem. Rezultat, novi SKU i dupla cena za razliku od osnovnog. Naravno uz obavezan dodatak, koji mami i kojem je nemoguće odoleti: Special Edition ili Limited Edtion. Stotine takvih Special ili Limited Edition. A kalibar, koji pokreće sva ta specijalna izdanja se postidi, kada mu se u blizini nađe Swiss ETA 2892-A2, koja u svojoj najosnovnijoj varijanti izlazi u Elabore stepenu sa prosečnim dnevnim odstupanjem od +- 5 sekundi. Da ne pominjem, da se čak i po nešto nižoj ceni može dobiti Mido sa COSC Chronometer certifikatom.

Čak i da se ta priča završi na 6R rezredu, pa da se sve to sa horološkog aspekta, sa najvećim naporom, čak i pokuša shvatitii ali Seiko se ni ovde ne zaustavlja.
8R48 - hronografski kalibar. Jedini mehanički (automatski) hronograf u poslednjih 8 godina, koji se može dobiti od Seika. Poznat je po tome, da se sa komercijalnim nazivom NE88 i NE86 prodaje sastavljačima satova izvan korporacije. Kalibar spada u najviši razred Seiko produkcije, koji je samo stepen ispod High End Grand Seiko linije.
Seiko ga ugrađuje u Presage kolekciju satova u cenovnom razredu od 2.000 do 4.000 €. Donja granica ovog razreda je rezervisana za legendarni Valjoux 7750 u osnovnom Elabore stepenu (+- 5 sekundi prosečnog dnevnog odstupanja), dok na gornjoj granici od 4.000 € možemo naći satove sa COSC hronometar certifikatom.
Kada pogledamo zvaničnu specifikaciju 8R48 kalibra i dnevno odstupanje u rangu od +25 do - 15 sekundi, ostanemo u neverici. To je u rangu 6R serije. Pa čak i Seagull ST 19, u satu od 300 € ide u rangu od +- 12 sec /d.
Pravo mesto mu je našla Yema, koja ga je ugradila u model Speedgraf, koji se nudi za 1.350 €.

Nebrojeno puta sam pročitao utiske o najomiljenijem i najcenjenijem pre-Grand Seiko, kalibru 8L35. To je baš onaj koji pokreće legendarnu, današnju Tunu Automatic 300 metara. Sva priča oko ovog mehanizma se završava u istom sitlu: ovo je samo neukrašeni Grand Seiko 9S55.
To je samo manji deo istine. Neukrašenost je za većinu najmanje važan detalj. 8L35 je inferiorniji u segmentu preciznosti. Njegova zvanična specifikacija je +15 - 10, što je tri i dva puta slabije od osnovne Elabore gradacije ETA 2892-A2. U komparacji sa svojim izvorom razlika je više nego primetna, jer 9S55 radi u granicama +5 do - 3 dnevnog odstupanja. Osim toga 8L35 u sebi nosi Spron 510, koji je za stepen slabiji od Grand Seikovog Sprona 610. Pored svega toga 8L35 radi sa rezervom snage od 50 sati, dok 9S55 od 70 sati. Isticati, da je 8L35 samo manje lepši 9S55 je neozbiljno.
Cena Tune sa 8L35 je 3.000 €. Sa slabijim ili da ne budem preoštar, približnim specifikacijama Oris Aquisa ili Longines Hydroconquesta.

A mi još uvek čitamo bajke, kako je Seiko brend od poverenja.
Ili kako se upustiti u avanturu i kupiti Citizen sat sa njegovim kalbirom u top razredu - Miyota 9015? Kada sam to zadnji pokušao, završio sam sa Junkersom Mount Everest Wave. Citizen započinje i završava priču sa 8xxx serijom.

Uvek kada kupujem sat od ova dva proizvođača, ne mogu da izbegnem utisak, da ga kupujem na sopstvenu odgovornost. Dok je to kod Citizena prihvatljivo, uzevši u obzir njegove cene u entry razredu, kod Seika je to davna prošlost. Kupovanje Swiss produkcije (u najvećem delu) ipak ostavlja utisak, da ga kupuješ na njihovu odgovornost.