Neće sigurno, jer 50 godina su časovničari uglavnom servisirali razne ETA mehanizme, pa ima delova za još toliko decenija.
Neće sigurno, jer 50 godina su časovničari uglavnom servisirali razne ETA mehanizme, pa ima delova za još toliko decenija.
Omega rules !!!
Kakvih 1:1.
1 : 0 za svakoga od njih, jer ne igraju u istim ligama.
Što se tiče servisiranja Roamer sa ETA mehanizmom (ili svih satova, koje proizvode brendovi izvan Swatch grupe a u sebi nose ETA mehanizam) neće biti problema. Sat se odnese na zvaničan servis jednog od ETA brendova, gde će normalno uraditi popravak i staviti originalan deo. Serviseri ne prave razliku po brendovima, nego po mehanizmima, za koje imaju zvaničnu licenciju. Prosečan serviser, kada mu pomeneš brend, obično nije siguran o čemu se radi ali kada mu pomeneš naziv mehanizma, onda je ko riba u vodi.
Godinama će doći do situacije, kada će sve manje nezavisnih časovničara biti u mogućnosti popravljanja raznih satova, jer neće biti u stanju naručiti originalne ETA delove. Mnogi će se snalaziti sa naručivanjem takoreći istih delova od Sellite. A i pitanje, koliko će biti nezavisnih servisera za 20 ili 30 godina, jer ih je već danas sve manje i manje.
Što se tiče Ronda mehanizama - tu nema nikakvih problema. Ronda nema nikakvu restrikciju ograničavanja i njihove mehanizme je moguće kupovati On Line. Pošto se radi o masovnoj produkciji i niskim nabavnim cenama, čak i oni popravljivi mehanizmi se retko popravljaju već se zamenjuju potpuno novim. To mogu uraditi i oni "časovničari", koji sada samo menjaju baterije.
Što se tiče Seiko 4R mehanizama. Mislim, da će se do novih delova sve teže dolaziti. Razlog je u tome, što Seiko vrlo često menja mehanizme. Oni nemaju kalibar, čija proizvodnja traje duže od 15 - 20 godina. Obično ga menjaju novim odnosno nekom nadgradnjom, mnogi delovi su kompatibilni sa starijim. Ali ovde postoje dve dodatne okolnosti. Masovna proizvodnja satova sa ovim mehanizmima i još masovnija proizvodnja NH4xx za druge proizvođače će još dugi niz decenija omogućavati dostup do pojedinih delova, kupovinom polovnog kalibra. Druga okolnost, koliko se zaista servisa vrši na Seiko entry modelima. Više ih je u početnoj fazi ako je u pitanju manji kvar nego kasnije, kada je servis zaista potreban. Razlog je u odnosu cena servisa prema realnoj tadašnjoj ceni toga sata.
Casio AW80-1AW | Seiko SNKS09K1 | Casio W800-H | Seiko SPC131P1
| Orient Ray II | Citizen BM7390-14E | Citizen NJ0100-11E | Casio MTP-1381L-7AVDF |
Da, razllika između 2824 i 2836 je samo dodanoj komplikaciji dana. Zbog toga je 2836 za 0,05 mm viši od 2824-2.
2836 se takođe proizvodi u standard, elabore, top i chronometer varijantama.
Visodate je Standard stepen.
Izvinjavam se sto je malo off topic, ali sve sto mi je moglo pasti na pamet kao podpitanje Haifisch je pasus za pasusom davao odgovor.
Moram priznati da ma koliko bio naviknut na ovakve stvari (da roba odredjenih brendova nosi etiketu made in china/taiwan/...) nekako bih ocekivao da je u oblasti casovnicarstva to ipak mnogo strozije deklarisano.
Da li postoji jasna podela Seikovih modela (mehanizama) koji se rade u Maleziji i koji se rade u Japanu (ako se uopste neki rade u Japanu?) I do koje mere je ovo kontrolisano i nomenklaturisano kao sto je na primer swiss made/swiss parts/swiss movement? Sta je sa ostalim japanskim proizvodjacima, ponajvise Citizenom, cija Miyota se takodje tura u raznorazne satove? A sta tek sa brendovima koji dolaze pod vlasnistvo velikih grupacija, npr da li Bulova i dalje garantuje americko poreklo?
Generalna istorijska razlika između švajcarskih i japanskih proiizvođača satova je bila u tome, što su prvi več krajem 19. veka masovno izvozili mehanizme na svih 5 kontinenata, dok su japanci počeli sa takvom vrstom poslovanja nešto više od 100 godina kasnije.
Kada su švajcarski proizvođači u početku 20. veka videli, da veći broj satova, koji nose njihove mehanizme, a nisu napravljeni u Švajcarskoj, ne dostiže željeni konačan kvalitet, počeli su polako sa ograđivanjem,na taj način, da su na brojčanike počeli da dodaju navedbe: Suisse, Produit Suisse, Fabrique en Suisse i Qualite Suisse. Pošto se vremenom sve više domaćih producenata odlučivalo na ovakav korak, Švjacarski Horološki Savez je iz saveznog zakona, koji se odnosio na sve proizvode domaće produkcije, koji mogu nositi naziv Suisse, odnosno iz njegovog paragrafa broj 50, uvodi standard Swiss Made, koji se odnosio isključivo na proizvodnju satova. To se dogodilo 23. decembra, 1971 godine.
Od tada počinje večna borba i polemike domaćih proizvođača oko kriterijuma, koji satovi zaslužuju takav potpis i koji ne. Na kraju su se složili za standarde, koje sam naveo u jednom od ranijih postova.
Što se tiče japanskih proizvođača, oni nisu imali takvu potrebu a jedan od razloga je i japansko pravo, koje dozvoljava, da se sa Made in Japan mogu označavati i proizvodi, koji nisu napravljeni u Japanu ali pod uslovom, da je mesto nastanka proizvoda (fabrika, firma, postrojenje) u potpunom vlasništvu japanskog subjekta i da je završna kontrola napravljena sa strane japanskog stručnog osoblja.
U uslovima globalne konkurencije i sa ciljem dostizanja što većeg profita, tako je i Seiko počeo otvarati fabrike, koje su locirane izvan Japana.
Generalna raspodela Seikovih proizvodđača mehanizama je između dve kćerinske firme:
Seiko Instruments Morioka (Shizukishi - Iwate)
Seiko Epson (Ninohe, Iwate, Shiojiri - Nagano)
Do kraja dvadesetog veka, sve je bilo jasno. Satovi su na brojčaniku sadržavali naziv Japan sa navedbom mehanizma, koji je u njima ugrađen.
Početkom 21. veka obe od navedenih firmi otvaraju pogone u Kini, Singapuru i Maleziji i tu praćenje postanka postaje sve teže, mada su satovi još uvek sadržavali određene nazive kao Japan sa navedenim mehanizmom ili Malaysia sa isto tako navedenom oznakom kalibra. Ali nisu svi satovi bili tako označeni, što naročito eskalira od 2011 godine sa uvođenjem mehanizama iz 4RXX serije.
Tako se iz nekih oznaka na poklopcima satova ili u dokumentaciji moglo doći do željenih podataka, a oni su bar do 2015 godine (ne verujem, da se slika i danas puno izmenila) izgledali, u sledećem opisu.
Zbog visokih troškova proizvodnje, koji se najviše odnose na radnu silu, raspodela mesta proizvodnje je u najviše slučajeva išla na sledeći način:
Satovi sa konačnom prodajnom cenom ispod 90.000 Jena (oko 750 €) su se proizvodili izvan Japana
Satovi sa konačnom prodajnom cenom od 90.000 do 250.000 Jena ( od 750 € do 2.100 €) su se proizvodili izvan a konačni finiš je urađen u Japanu)
High End iznad konačne cene od 250.000 Jena su se u celini proizvodili u Japanu
Kod ovoga su bile važne i skraćenice na poklopcima satova ili u njihovim pratećim dokumentima:
RP - Raw Parts (ebauche mehanizam)
MIM - Made in Malaysia
MIC - Made in China
MIJ - Made in Japan
RA - Robot Assembly (sastavljeno pomoću robota)
HA - Hybrid Assembly (sastavljenu pomoću robota i čoveka)
HuA - Human Assembly (sastavljeno pomoću čoveka)
Na primer, za:
Diver SKX007 K važi: RP - MIC, MIM, RA, mehanizam napravljen u Kini, sat sastavljen u Maleziji sa robotskim načinom, završna kontrola sa osobljem iz Malezije
Diver SKX007 J: RP - MIC, MIM, RA, završna konotrola sa osobljem iz Japana. Ovo ujedno dozvoljava potpis sata sa Made in Japan
Linija Sumo: RP - MIC, MIM, RA, završna kontrola sa osobljem iz Japana
Linija Samurai: RP - MIC, MIM, RA, završna kontrola sa osobljem iz Japana
Linija Shogun: RP - MIC, Titanijum kućište - MIM, MIM, HA, završna kontrola sa osobljem iz Japana
MarineMaster: RP - MIJ i MIM, MIM, RA, završna kontrola sa osobljem iz Japana
MarineMaster Titanijum: RP - MIJ, MIJ; HuA, završna kontrola u Japanu
MarineMaster Tuna: RP - MIM, MIJ; HuA, završna kontorla u Japanu
Quartz Divers (1000 m) - sve u Japanu, HuA
Što se tiče moje primedbe, koju si naveo i u kojoj sam naglasio - da se tehnički crteži prave u Japanu a satovi proizvode u Maleziji - nemam ništa protiv činjenice, što se satovi prave izvan Japana. Meni je svejedno, da li je to u Kini, Maleziji, Singapuru ili u Afganistanu. Važno je, da se proizvode po Seiko standardima i da je celokupna proizvodnja podređena tim uslovima.
Smeta mi ta nesmotrenost jednog takvog proizvođača, koji zbog očigledne slabe organizacije dozvoljava sebi, da se tako javno blamira. Postoji neka velika rupa između politike vođenja firme i njenog sprovođenja u delo, koja ruši tradicionalnu japansku disciplinu i preciznost. Sa jedne strane imamo švajcarsku posvećenost korenima, tradiciji i maksimalnim održavanjem stečenog ugleda a sa druge potpunu posvećenost dostizanju rezultata na jedan skoro primitvan, jeftin i plastičan način. Toliko dugo pratim zbivanja u horologiji, da još nisam naišao na ovakvo nipodištavanje i ignorisanje vlastitih, tvrdo stečenih i izgrađenih korena reputacije.
Kada je pre goidinu i po dana, Seiko preplavio tržište sa reizdanjima legendarnih SKX modela iz Malezije, nikako mi nije bilo jasno, kako, da se ti modeli ne mogu kupiti kod zvaničnog domaćeg zastupnika, nego kod konkurenčne firme, koja do tada nije držala nijedan model Seika. Dobio sam odgovor, da Seikov uvoznik za Evropu ne želi trgovati sa ovim satovima i da oni zato ne mogu ponuditi ove modele, koji su, usput, vrlo upitnog kvaliteta. Pa, koja bi ozbiljna firma dozvolila sebi ovakav logistički i komercijalni fijasko? Da, ti se vlastiti satovi nađu, kod nekog drugog dealera, koji ne poznaje istoriiju tih satova, koji potencijalnom kupcu ne može pružiti advekatnu informaciju, koju bi inače dobio kod zvaničnog i školovanog dealera.
Što se tiče japanskih proizvođača, koji satove ili određene delove prave izvan Japana, to važi za sve: Casio, Orient i Citizen. Kriterijum je jednak, kao kod ranije navedenog Seiko modula.
Nemoguće je zamisliti, da se jedan Duro sa tako niskom prodajnom cenom može napraviti u Japanu. Uostalom, to je na poklopcu sata lepo navedeno.
Bulova ne može više garantovati američko poreklo, jer je u vlansištvu Citizena, satovi sadrže japanske mehanizme a 95 % tih satova se proizvodi izvan Japana, negde u Aziji - zna se, gde. Bulova i američko poreklo su išli pod ruku jedino u širokoj svesti populacije. Bulova je imala vlastitu fabriku mehanizama i satova u švajcarskom Bielu, odakle potiču svi njeni podvizi.
Te Bulove su napravljene do približno 2012 ili 2013 godine.
Bulova je formalno prešla u vlasništvo Citizena 2008 godine ali je još nekoliko godina pravila satove sa Swiss Made mehanizmima od Ete do Sellite. Zapravo, pravili su ih drugi proizvođači u Švajcarskoj, sa kojima je imala ugovor i satove su brendirali kao Bulova. Bulova je svoju vlastitu fabriku satova imala u švajcarskom Bielu od 1912 do 1983 godine.
Ti problemi koji mogu biti izazvani rucnim navijanjem, jel to vazi i za jos neke mehanizme ili samo za ove pomenute? Jel se moze dati generalna preporuka da se automatici sto manje rucno navijaju?
Sent from my LG-H440n using Tapatalk
To važi za sve automatik satove. Mogućnost ručnog navijanja je zamišljena, kao fina pomoć, kada sat stane i kada je potrebno ponovo pokretanje. Tek tolko, da počne, da radi.
Kada bi se automatik satovi bez posledica mogli ručno navijati, onda ne bi postojali navijači, koji brinu za to, da sat radi i za vreme, dok se ne upotrebljava. Naravno postoji i razlika među njima, jer ima mehanizama, koji se navijaju samo u jednu smer, dok isto tako postoje mehanizmi sa bidirectional navijanjem. Bolji navijači imaju obe funkcije.
Bookmarks sajtovi