Mislim da ruske kompanije jednostavno iz različitih razloga nisu usple da se prilagode i opstanu. Razlozi su od cepanja države, raspada političo-ekonomskog sistema, inflacije, tajkunizacije ... Interesantno je da neke kompanije koje su propale kao npr Poljot nisu propale 90-tih, nego 2004 (Poljot) kada je situacija sigurno bila bolja nego 1990-tih. Pritom Poljot je imao vrlo lepe satove, čak rekao bih, prilagođene i zapadnom ukusu. Svejedno propali su. Rekao bih...nezainteresovanost države. Tačno je i da su časovničarske kompanije u vreme SSSR-a zapošljavale velik broj radnika i da je gotovo sigurno taj broj radnih mesta bio neodrživ u novonastalim okolnostima. To samo znači da je trebalo restruktuirati prreduzeća. Najlakše je bilo srušiti zgradu Slave i napraviti recimo stanove, za to ne treba mnogo pameti. Jedna od opcija je bila ovo što je uradila Raketa koja i danas posluje. Sreća pa je Raketa pala u ruke nekome ko voli satove a ne nekome ko traži plac za zgradu. Nije to više Raketa za jednu crvenu, to su sada neki drugi satovi. Verujem da imaju tržište čim posluju već godinama sa takvom politikom. Druga opcija je ovo što radi Vostok. Treća opcija je npr. ono što radi Vostok Europe koji nije iz te priče sovjetskih proizvođača ali ponudio je tržištu satove modernog dizajna, u boljem pakovanju uz igranje na nostalgiju pa i ponos (otuda svi oni nazivi njihovih modela, pri tom su oni iz Litvanije koja ima male zasuge za sva vojno-kosmička dostignuća SSSR-a, ali to je druga priča). Ima još nekih mogućnosti koje su mogle biti u opticaju, kao na primer ovo što rade mikro kompanije koje čak i nemaju svoju proizvodnju. Ako može Kinez da napravi ronilački sat za 400-500 evra može i Rus. Sve je to moglo ali ...




PS- Plakati su