Počeo sam ovo da pišem još pred uskrs ali je nevreme u mom kraju prekinulo moje izlaganje u ovoj temi i prekinulo internet veze sa svetom(što mi i nije naročito teško palo) do danas. Kao "pas pušten sa lanca" prejurio sam kroz postove na brzinu, odgovorio na pp i evo me opet ovde da pokušam da rekonstuišem moj odgovor.
Pošto smo svi mi ovde posebni po tome što obožavamo satove to ovde i nije tema pa je dalje neću spominjati. Koliko vidim iz ostalih postova svako ima neku osobinu sa kojom se mogu identifikovati. Nekada sam se aktivno bavio sportom, ali sam se vrlo rano povredio i okačio kopačke o klin, sada sam aktivan u upravi mog lokalnog FK tako da su mi obe strane ovog sporta poznate i samo ću konstatovati da su naše sudije grobari ovog sporta (ah da Delija sam sa veeeeelikim D)
Što se pak religije tiče poštujem je više kao tradiciju mog naroda, kao zaostavštinu predaka i kao nešto što donosi određena pravila ponašanja i neke moralne obzire kojih se vredi držati, ali ništa više od toga.
Mnoooogo čitam i lagano stvaram konture romana istorisko-epske tematike vezane za moj kraj koji je istoriski veoma bogat ali široj javnosti nedovoljno poznat, što će se nadam se promeniti ako moje delo ugleda svetlost dana(uz ovaj tempo i moju zauzetost svime i svačim za jedno 50-tak godina prim.moje žene). I tako lagano dođoh do onog sto smatram mojom
najznačajnijom osobinom a to je Lokalpatriotizam. Ja sam do ludila zaljubljen u svoj rodni kraj, u svako brdašce i potočić, u Crnicu, stari grad Petrus, okolne manastire, Sisevac i Grzu.... . Sedam godina studiranja u BGD samo je još više učvrstilo i "zacementiralo" moju ljubav. Nekada mi se ono čime se bavim (na zapadu bi reki podizanje potencijala lokalne zajednice) čini kao borba sa vetrnjačama, puna usr..ih političkih kompromisa, ubeđivanje ljudi da je opšte dugoročno dobro za sve boje od kratkoročnih zadovoljena njihovih ternutnih potreba.
Da ne preteram i ne odem u of.........