U ovo zalosno doba nacionalne "presvescenosti,ovde na prostoru ex-YU,znaci u svim zemljama nastalim na ovim prostorima,trudio sam se da ostanem normalan i mislim da sam u tome uspeo.
Kao dete prosvetnih radnika,gde je otac predavao likovno i bavio se slikarstvom (inace je skolovan u Splitu,gde ima dosta prijatelja slikara),a majka predavala srpsko-hrvatski,vaspitan sam u jednom,po meni jedino ispravnom pravcu,a to je da su ljudi ili dobri ili losi,a sve ostalo je totalno nebitno (vera,rasa ili bilo sta drugo).Proputovao sam celu tadasnju Jugoslaviju i bilo mi je super gde god bio.
Vera kao vera me nesto specijalno ne privlaci,ali su se u kuci slavili svi veliki crkveni praznici,a ja to i sada kao i tada,posmatram vise kao tradiciju,nego veru.
Ne pijem,jedini porok su mi cigarete,ali sta da radim,kad nisam kareker i i ostavim ih.
Sport pratim onoliko koliko mi vreme dozvoljava,najvise F! koju pratim s pocetka 80-ih,kao i tenis.
U ovo vreme pink-kulture trebalo je naci snage i ne dozvoliti da vas fenomen 90- ih godina ne uzme pod svoje.Secam se da sam 1992 i 93. godine u jeku svih S... slusao Dina Dvornika da se cela zgrada tresla.
Ja nisam hteo 90-te,pa me stoga boli ..... za sve nacionalno ostrascene ljude koji su tume pridavali znacaj i napravili sve sto nas je tada snaslo,mislim na ex-YU.
Stoga mislim da se i danas,kao i tada,razlikujem od vecine.Po nacinu razmisljanja i vrednovanju bitnih stvari u zivotu.
Jos samo da dodam,da na ovom forumu,borave ljudi koji,osim ljubavi prema satovima,poseduju i onu osnovnu crtu,a to je da su NORMALNI,u ovo nenormalno vreme.
Registracija
Help


115Likes
LinkBack URL
About LinkBacks


Odgovor sa citatom
Bookmarks sajtovi