Koliko znam, ako je u pitanju tzv. postupak male vrednosti (npr. sat od nekoliko hiljada dinara), tu ne bi mogao ništa da uradiš. Teorijski, ali samo teorijski, mogao bi da ga tužiš za neki skuplji sat, mislim da je granica 100 €, ali u praksi je to veoma teško izvodljivo, jer prvi put ne bi primio poziv, zatim bi se ispostavilo da je adresa data limunadi zapravo adresa neke babe iz obližnjeg sela, a dotle bi postupak zastareo. Osim toga, ako tuženi formalno nema prihoda, od nadoknade nema ništa. Čak i da se sve sredi na prvom ročištu, procenat izvršenja je veoma nizak, jer sudovi nemaju dovoljno izvršitelja, a kako se kazne često namiruju prodajom imovine tuženog, od toga takođe nema 'leba.
Objektivno gledano, limunada nije kriva ako ti umesto npr. obećanog vintage sata koji je skupo plaćen stigne neka kanta, ali bi i te kako morao da bude odgovoran kada dozvoljava prodaju replika, koje su često i opisane kao replike. O roleksima i brajtlinzima od dvadeset evra ne želim ni da trošim reči. Replike satova spadaju u zabranjenu robu, kao npr. opojne droge, ali državu boli uvo da uvede red.
Registracija
Help


60Likes
LinkBack URL
About LinkBacks


Odgovor sa citatom
Bookmarks sajtovi