Necu da se nadovezujem mnogo na pricu o cenama - sa matematikom sam se posvadjao odavno, a ekonomija mi je jos manje bliska, ali moram da priznam, uz sve duzno postovanje prema Jovinom trudu i utrosenom vremenu za ovoliki post, da mi nije jasan cilj tog posta, a jos manje sta bi trebalo da zakljucimo o domacim distributerima... uglavnom, nije problem samo u cenama i marzama, vec i u kvalitetu, odnosno nekvalitetu kompletne usluge - od toga da prodavci/prodavacice nemaju pojma o tome sta prodaju (cast izuzecima!), do cinjenice da je rad pojedinih ovlascenih servisa vrlo diskutabilan itd, itd...
U srednjovekovnom Japanu, ako je verovati onome sto sam citao, klasa trgovaca je bila ispod klase seljaka jer su trgovci smatrani drustvenim parazitima - ne privredjuju nikako, a novac uzimaju za nesto u sta nisu utrosili ni gram svog znanja ili umeca, vec se sva "vestina" svodi na to da kupe na jednom mestu jeftinije, pa da prodaju na drugom skuplje... ja bih rekao da je to velika istina, ali ne bih sada da se udaljavam od teme... naravno, drustvo danas ima druga merila, a osnovna jedinica je novac, tako da su i vrednosti pomerene... i da ne tupim dalje - hocu da kazem da kada neko vec hoce da zaradi 100% na necemu, moze bar da se potrudi da od svojih musterija ne pravi budale i da obezbedi bar osoblje koje zna sta prodaje itd...