pa covek obicno ne vidi resenje koje mu ispred nosa
taj obicno razgovara na dva telefona dok vozi pa nece ni primetiti na cemu sedi. moze on i na drvenoj klupici biti ali za sanju ostaje kozna foteljica

sutra valjda stize komandirac i vec slutim kakve me muke cekaju. samo, cini mi se, kako ostajem sve vise usamljen ovde a nebih da poverujem kako je entuzijazam usadjen samo matorom pevcu pa nigde onih malih zozona sa naocarima i matematickim proracunima da je da dzukac petronije naidje pa da se bar posvadjamo, onako za primer