Nije problem ni ako se ne složimo, jer znam da razgovaram sa nekim ko ume da komunicira i izlaže argumente, a čije mišljenje je na ovom forumu poštovano.

Ukoliko krenemo čisto istorijski, tačno je da je ćirilica zabranjivana u pomenutim slučajevima, ali je tačno i da se dominantno koristila u Srbiji tokom nemačke okupacije u II svetskom ratu. Ako bismo išli na argumente koje je davao Vuk Karadžić o jeziku, a koji se mogu naći u izvornom obliku u više dela Goluba Dobrašinovića (nema mnogo na internetu), onda bi svakako latinica dobila još više mesta. Ukratko, svodi se na to da je VK obrazlagao svoje ideje većinskom upotrebom jezika u odnosu na tadašnji standard.

Ne znam koja je emisija u pitanju, tako da ne mogu o tome da govorim, ali mislim da nisu mnogo pogrešili ukoliko govore o ukupnoj količini teksta napisanog na srpskom. Naime, samo službena produkcija jezika, u koju spadaju zakoni, propisi i mnogi drugi dokumenti je ogromna i nije mnogo zanimljiva ili dostupna javnosti. Ovde ne govorim o štampanom tiražu, jer je teško izmeriti koliko je ljudi pročitalo knjigu štampanu ovim ili onim pismom, a koliko je pročitalo javno dostupan dokument na internetu.

O ministru ne bih govorio, budući da je to zabranjeno, ali što se tiče njegove kompetencije i poznavanja jezičke problematike mogu da kažem sve najgore.

Ako idemo na samu upotrebu pisma, srpski jezik ima dvojni alfabetski identitet, a jedina razlika u tome je što je latinica u njega aušla kasnije, tj. za vreme Kraljevine Jugoslavije. Trenutna ćirilica je mnogo mlađa od stare ćirilice koja se može naći u staroslovenskim (i srodnim spisima), dok joj prethodi glagoljica, a o slovenskim napisima na korama drveta nisam kompetentan da kažem nešto više. Zakoni i tzv. ustav čak i favorizuju ćirilicu, od čega opet moram da se sklonim jer zalazi u politiku.

Sam po sebi, jezik je neka vrsta živog organizma i teško ga je staviti u stroge okvire. Ukoliko pogledamo sam ovaj forum, apsolutna većina piše latinicom, bez obzira na poreklo ili jezik koji primarno koristi iako izbor pisma nije nikakav problem čak ni na tehnički zastarelom kompjuteru, telefonu ili tabletu.

Mislim da je ovde veoma slična priča kao sa opancima ili šajkačom - svi ih priznaju kao deo identiteta, ali ih retki nose. S druge strane, mislim da ćirilica neće nestati i da će se koristiti u skladu sa potrebama ili afinitetima, upravo kao što je i ušla u upotrebu.

Ne znam koliko je umesno da napravim poređenje sa britanskom kuhinjom, ali evo šta prosečni Britanac jede - indijski curry (bilo kao začin, bilo kao kuvano jelo), kineske nudle ili ostalu azijsku hranu. Čuvena londonska ulica Oxford Street puna je restorana, ali veća je šansa da tamo pojedeš hranu sa Balkana nego izvornu britansku.

Ovo kažem jer zastupam teoriju da je jezik kao živ organizam - uređuju ga njegovi govornici, sami ga menjaju i koriste kako smatraju da treba. Što se tiče budućnosti ćirilice, iako sam rekao šta mislim, korisnici jezika će je sami kreirati.