Moram priznati da nisam toliki optimista po pitanju ekspanzije čitanja, jer je svetski trend zapravo suprotan. Ova tendencija se vidi i u književnosti jer odavno nema velikih klasika kakvih je bilo u 20. veku, a jedan meni poznat izuzetak je Island, koji ima najveći broj pročitanih knjiga po glavi stanovnika, a celo ostrvo, odnosno država, ima oko 350.000 žitelja. To je nešto malo veće od šireg područja Novog Sada, ali je situacija u mnogim zemljama potpuno drugačija.

Iako samo internet danas nudi ogromne mogućnosti da se nešto sazna, pojavilo se i tzv. prezasićenje informacijama, pa ljudi naprosto ne vide šumu od drveća i ne uspevaju da razlikuju bitno od nebitnog, pa su npr. filmski klasici izjednačeni sa B-produkcijom, a primera ima mnogo. Ovde čak ne pomaže mnogo ni dobro školstvo, a situacja je takva kakva jeste.

Kod nas postoji još i problem malog i ne toliko bogatog tržišta. Knjiga napisana na engleskom ima ogroman broj čitalaca, bilo da govorimo o zemljama gde je dominantan, bilo o ostatku sveta. Samim tim, veće su šanse da bude zainteresovanih kupaca, a ako neka knjiga ima npr. milion kupaca, od čega autoru ide samo 50 centi od primerka, stvari postaju još jasnije.