Potpuno se slažem sa onim što su napisali ostali forumaši, a smetnuo sam sa uma nešto što bih nazvao krajnje ogavnim - u pitanju je prodaja replika kod kojih to nije jasno naznačeno, ali se po formulacijama može prepoznati - odličan sat, kućište od hirurškog čelika, svi hronometri u funkciji, bla bla truć truć, a kada se klikne na sliku, pojave se brendovi kao što su Hublot, U-Boat, Bell & Ross i slično, premda se od Omega, Breitlinga i Rolexa koji se prodaju na kilo ne može živeti. Za prevaru ovde najzgodnije deluju prva tri brenda, kao i još poneki - nisu dovoljno poznati široj populaciji, a mnogi i ne proveravaju kakva je marka u pitanju i možda i ne saznaju da su kupili kinesko đubre koje je bukvalno i nekoliko hiljada puta jeftinije od originala.
Znam za jednog momka koji je tako kupio Bell & Ross, ne znajući da je u pitanju skup brend, ali ne i da unutra kucka neko jeftino smeće. Poenta je u tome da običan čovek, čak i ukoliko je obrazovan, često nije ni čuo da postoje ovi brendovi, ili čak Panerai, Raymond Weil, Vacheron Constantin ili A. Lange & Söhne. Iako je evidentno da je nekima sat samo sprava za merenje vremena, da ih gledaju isto kao što mi u samoposluzi gledamo brendove čačkalica ili kvasca i da žele samo da on bude tačan i lepo izgleda, ova vrsta prikrivene prevare mi izgleda veoma bedno. Naravno, najveće svinjarije su ona izvlačenja tipa „ne znam da li je original" ili „kupio teča na Tajlandu" (koji je inače poznat po prodaji ovakvog smeća na kilo). Iako se danas verodostojnost mnogo toga može proveriti na više načina, evidentno je da ima ljudi koji tako bivaju prevareni. Možda bi neki ovo nazvali porezom na glupost, ali ipak moramo uzeti u obzir da ne funkcioniše svako na isti način.
Registracija
Help


246Likes
LinkBack URL
About LinkBacks


Odgovor sa citatom
). Ali mi je uvek ekstra zabavno kad vidim kvarc trzanje kod sekundare


Bookmarks sajtovi