U suštini, ko je na tržištu za te skupe modele, sve osim kupovine steel sports Rolexa, znači da 200% gubite novac ako pomislite da ga prodate kasnije.

Setite se samo Panerai modela od pre 7-8 godina, koje su to kretenske cene bile. Danas ti ljudi koji su to kupili su izgubili i do 80% vrednosti ako planiraju da ih prodaju.

U skladu sa tim, Omegu, Breitling, Zenith, Breguet (Mark XX najočigledniji primer) i slično ne kupujete ako ne planirate da ih zadržite trajno. U suprotnom će vam tržište polovnjaka skinuti gaće i morate pristati na gubitak. Iskreno to uopšte nije fer od tih proizvođača da konstanto pojeftinjuju svoj brend svojim poslovnim potezima, ali šta je tu je.