Hvala kolega!
Kako sam postao ljubitelj satova? Pa, mogu reći, da prilično slučajno. Niko u mojoj porodici nije bio uže povezan sa horologijom, što ljubiteljski a kamoli profesionalno.
Za vreme studija (u kasnim osamdesetim godinama) sam se polu-profesinalno bavio rock novinarstvom i rock kritikom, pa sam od engleskog poslodavca, dobio zadatak, da ocenim upravo izdani album svojeg najomiljenijog benda Pink Floyd: Momentary Lapse of Reason. Tada sam tek navršio 21 godinu i sećam se, kako su mi se rukle tresle, kada sam kao klinac pisao o takvim ikonama. Tada nije bilo interneta, pa smo morali, da znamo sve iz glave ili iz dostupnih zvaničnih gradiva razne štampe i slično.
Skupljajući neke informacije o bendu, jer je to bio prvi album bez ustanovnog člana Roger Watersa, došao sam do jednog odličnog osvrta starijeg engleskog kolege, koji je perfekciju ovog benda opisao u komparaciji sa radom švajcarskog sata Zenith.
Kako švajcarskog? Zar nije Zenith sovjestska firma? Da, to je bilo moje znanje o satovima
Ali me je stvar zaintegrirala i pošto je moj tadašnji rad na ocenama albuma bio analitičke prirode, tako sam počeo, da se zanimam za ovaj horološki brend. Skuplajući informacije, sećam se, kako me je oduševila činjenica, da kada su shvatili, da 1965 godine za 100-godišnjicu brenda, neće uspeti da razviju prvi automatski hronograf, nisu žurili. Jednostavno, rekli su sami sebi. Mora biti savršeno, pa neka traje, koliko traje. I tek četiri godine kasnije su izašli van sa El Primerom. Nije im bilo toliko važno, da budu prvi, nego da budu dobri.
Kao i Rogeru Watersu i David Gilmouru
I tako je počelo vrlo polako ali se razvijalo. Svet rock'n'rolla sam kasnije u profesionalnom smislu napustio ali sam ostao veran pratilac i ljubitelj. A njemu sam sve više i jače pridružiivao strast prema horologiji.
Registracija
Help


3030Likes
LinkBack URL
About LinkBacks



Odgovor sa citatom















Sad već postajemo ozbiljno ljubomorni!

Bookmarks sajtovi