Otišli su svi Seiko satovi. Znam, da je teško objasniti u dve ili tri rečenice i da je bilo šteta prodavati legendarne hronografe ali kod mene je to plod višegodišnjeg nezadovoljstva sa Seikom. Kada sam odlučio, onda sam končano presekao. Koliko je nesmotrena filozofija modernog Seika, svedoči baš stanje tih odličnih satova na vintage tržištu. Dok njegovi vršnjaci (Zenith, Breitling, Heuer) sada postižu cene od nekoliko hiljada eura, kod čega nije nužno, da su u top stanju, vrlo je redak primerak Pande, UFA, Bullheada, koji će se popeti do 1,5 k €. A svi znamo, da je kvalitet tog column wheel Chronographa neupitno bolji od modularnog Calibra 11 ili 12. Ali kada se trudiš, da 50 godina srozavaš renome brenda, kao što je to uspešno uradio Seiko, onda je jedna obična Sicurina šiftarica (pin lever) sa jednim samcatim rubinom, sada vredniji na tom tržištu. Najgore od svega je to, što je Seiko za razliku od Longinesa, Roamera, Certine, Hamiltona sve to vreme imao sudbinu u vlastititm rukama i dok na sudbinu pomenutih švajcarskih imena možemo, da gledamo sa osećajem sete i empatije, jer su završili u sistemu grupacije ili u rukama novih vlasnika, kod Seika se javlja neki sasvim drugi osećaj, kojeg ne bih javno da opisujem.
Kolega je Eee je dao veoma sadržajan odgovor. Zavisi od tvoje percepcije. Ako ti ne smeta sat sa plastičnim ankerom, bez regulatora, zašto da ne. Poigravanje sa tim mehanizmima sa 23 rubina je slično onome sa Seikovom 4RXX serijom. Zavisi šta te zapadne odnosno koliko si srećne ruke. Može, da bude sve ok i bez ikakvog problema a može, da se desi da dobiješ jednog od onih što određeno vreme iskaču iz kriterijuma, pa se vraćaju i tako napred, sve do servisa, kada ih zamene potpuno novim.
Registracija
Help


41Likes
LinkBack URL
About LinkBacks




Odgovor sa citatom
Bookmarks sajtovi