... neke od svojih satova.

Dragi moji, satitis sam zapatio tek nedavno (pre godinu, godinu i po) i ta bolesna ljubav prema satovima do današnjeg dana se vrlo razbuktala...

Pre "oboljevanja" sam sedam godina nosio Jacques Lemans 1-1295D klasičnog izgleda i to isključivo na posao, a posle posla nisam nosio sat.
Ne treba posebno napominjati da sam mu "izvadio dušu", i da siroma, nema šta nije prošao, od čukanja o vrata i ivice stola, do "davljenja" posle jednog pljuska koji me je zatekao nespremnog... Jacques je sve to stoički izdržao i uz manje časovničarske intervencije (drenaža, lepljenje otpalog podeoka, menjanje baterije, menjanje kaiša i sl.) radio perfektno i pouzdano, sve dok mu prošle godine nisam pronašao novi dom i vlasnika kojeg će, nadam se, služiti dobro koliko i mene još dugo godina...

Na osnovu gore opisanog iskustva formirao sam visoko mišljenje o kvalitetu JL satova (koje je subjektivno i ne mora biti odraz stvarnog stanja), i polovinom 2013 godine kupio Jacques Lemans 1-1736F, izgledom dosta drugačiji od svog prethodnika...
Tada je u biti sve počelo (mada toga u tom momentu nisam bio svestan)...
Zbog specifičnog izgleda sata - belog cifera i čelično-mesinganih tonova kućišta - sat nije bio lak za kombinovanje, pa mi je, pogađate, trebao još jedan sat - virus "satitisa" se uvukao u moj sistem, pritajio, inkubacija nije bila preduga...

Odlučio sam da kupim jedan starovremenski automatik, sećanje na detinjstvo, i naravno izbor je bio Seiko 5...

Istovremeno sam se zainteresovao i za sovjetsku horologiju i rusi su počeli da se ređaju kao na traci...

Dok sam se okrenuo već sam imao desetak satova...

Potom su krenuli japanski ronioci, pa pilot, pa hronografi koji su me ispočetka odbijali konfuznim brojčanicima, bez svedenosti i jednostavnosti na koju sam navikao i zavoleo...

Znate i sami kako to ide, prvo te privuče izgled sata, a onda se zainteresuješ i za mašinu - srce sata - pa hoćeš da imaš kvarc, pa eco-drive, pa automatik, pa automatik hronograf, pa ode "mast u propast"...
Naravno da bi sve stigao da ih iznosam, izmenio sam svoje ranije uspostavljene navike, tako da sat bukvalno ne skidam... Pa tako imam "sat za posao", "sat za neobavezne aktivnost", "sat za rekreaciju", "sat žal za mladost", "sat za spavanje" i sl...

Bolest je gadno uznapredovala, kao što možete primetiti...

Sad sam u fazi "preispitivanja" svrhe svega ovoga, da li mi sve ovo treba, žalim što sem par favorita većina satova nema ni blizu dovoljno "wrist time-a", jer neke bukvalno nosim jednom u mesec dana... Kontrolišem se koliko mogu, ali ni izbliza dovoljno, mada je sreća u tome što sam koliko-toliko finansijski ograničen, ali i previše lenj da se informišem oko pay pala i sličnih džidžabidža za ino-kupovine, jer da nisam zasigurno bih skroz zastranio i krenuo da kupujem sve redom...

U narednim postovima opisaću neke od satova koje imam, a za koje smatram da će vam biti zanimljivi, i naravno okačiti i po koju sliku (pogotovo ako se nateram da konačno dovršim DIY light box i kupim neku DIY rasvetu)...