ovo je definitivno tema na kojoj treba da se oglasim.

dakle, uzimajuci u obzir cinjenicu da satovi nikako nisu nesto sto je nepohodno,
ali jesu nesto sto sigurno donosi mnogo zadovoljstva, sta je tu pravo resenje ?

ja sam prosao kroz nekontrolisane faze u nekim drugim oblastima, pa i sa
satovima. simptomi su bili potpuno isti, kad vidim sat koji mi se svidja sire
mi se zenice, ubrzava se disanje i rad srca, mozak odlazi na rezervu i jedino
sto ostaje je da bar pokusam da sakrijem sta mi se desava.
otprilike ovako, samo heidi klum nije neophodna :

Darth Vader Heidi Klum - YouTube

na svu srecu, dok su me ostaci razuma sluzili postavio sam sebi limit od 500 EUR
po komadu, i ako nisam kupovao novi sat uvek sam pokusavao da se najbezobraznije
pogadjam, ne da bih pristedeo malo love i ubio cenu, nego da bih umirio svoju savest.

to je trajalo do dana kada sam pogledao sta sam uradio i shvatio da sam potpuno poludeo.

tada sam sebi zaveo embargo na broj satova koje imam, a da ne odlepim potpuno
sam sebi dajem dozvolu da menjam satove kad bas dogori ...


tu negde sam od sime hrabrog cuo jednu recenicu koje se setim svaki put kad vidim sat
koji me priblizava stanju da sam sebi priznam da sam najgori, i da ga kupim, a recenica je:
˝ to je bolest, nemoj tome da se opires ˝.

... e za sada se dobro drzim, i ne trzam glavom preterano u prisustvu lepih satova.

sto se kajanja tice, opusteno, stvarno nema potrebe.