Izolovanost britanskog ostrva pogodovala je nizu specifičnosti, a jedna je I negovanje kulta putovanja, pa s tim I tačnosti. Ova pojava kulminirala tokom 18. veka, da bi se pred njegov kraj uveli standardi neprikosnovene engleske tačnosti. Ostrva su bila prekrivena putnom mrežom I veoma razvijenim saobraćajem, sa definisanim časovima polaska u sekundu I veoma tačnim stizanjem na cilj; postalo je poslovično da se dve kočije, koje polaze u istom minutu sa tačaka udaljenih šest stotina milja uvek susreću u istoj tački koja deli ovo rastojanje.

Svakako da je ova opsednutost tačnošću pogodovala ubrzanom razvoju I tačnosti satnih mehanizama. Uvođenje železnice (1830. godine otvorena je prva linija od Mančestera do Liverpula), donelo je novi problem, jer su svi želeli da zadrže svoje lokalno vreme, a I da ga nametnu drugima, posle dugih rasprava odlučeno je da se za osnovu uzme vreme podnevka Kraljevske opservatorije (osnovana 1675. godine) u Griniču, što je učinjeno u Britaniji 1848. godine; u sledećih desetak godina svi javni časovnici na strvu upravljali su se prema Griniču – praktično, stvorena je prva časovna zona (Greenwich Mean Time – GMT).

Takođe, svaka država imala je svoj vremenski standard, odnosno početak brojanja vremena od nekog udaljenog repera, a već 1884. godine održana je svetska konferencija u Vašingtonu na kojoj je predloženo da se za svetski standard uzme grinički podnevak, odnosno univerzalno vreme (Universal Time, UT) bude griničko srednje vreme. Bilo je 25 učesnika, postignut je načelni dogovor, sem sa tri države (Santo Domingo, Brazil I Francuska). S ponosom ističemo da je Srbija prihvatila standard već te 1844. godine, I to kao treća iza Britanije; primera radi Francuska je svoje vreme doterala tek 1911. godine, Rusija 1924. godine, Persija 1939. godine, a poslednja Liberija tek 1972. godine.

Čitava palneta je podeljena na 24 zone, omeđene meridianima, ali fleksiilno, tako da se tu nije išlo na apsolutnu tačnost, već su zone formirane prema praktičnim potrebama, na primer prema državnim granicama.

Izvor: “Sačuvano vreme MPU”, Dušan Milovanović, Muzej primenjene umetnosti, Beograd, 2005.