Mozda je ovo pravo mesto da svako ko ima neku lepu dogodovstinu sa svojim satom napise ovde.
Moze i one gde ste bili i veseli i mozda tuzni....
Evo ja cu ispricati jednu mozda i zanimljivu, naime tu pricu sam cuo od mog prijatelja koji se 35 godina bavi kolekcionarstvom.

Kako se stalno krece u tom krugu kolekcionara i posecuje sajmove kolekcionarstva, jednog dana kupio je jednog lepog ali malo vise oronulog Lonzina. Kako je njegov Kum, koji ga je krstio, radio kao casovnicar do penzije bio i ucenik a i radnik u Lonzinu (sve do 1991 kada je poceo rat) vazio je za izuzetnog majstora. Moj prijatelj nije hteo da trazi nikakav savet i pomoc, odlucio je da sam krene u akciju jer je cuo da maticne fabrike restauriraju satove. Obratio se fabrici pismom i prilozio slike sata. Odgovorno osoblje iz Lonzina je uzvratilo pismo rekavsi da je sat star (u pitanju je vojni sat iz 1930 god. i to neki Z kalibar malo redji) i da su u mogucnosti da ga repariraju, brojcanik, i da ga ociste popravi (nedostajali su neki delovi) i da takoreci sat ponovo zasija.
Moj prijatelj odusevljen poslao je svoj sat sav srecan i zadovoljan sto sam moze da resi problem bez pomoci i da ce, kad sat dodje sa servisa, moci da mase garancijom iz Lonzin fabrike drugim kolekcionarima... Samim tim sat bi bio autentican i imao bi onu punu vrednost.
Posle par nedelja mom prijatelju stize pismo iz Lonzina u kome je objasnjeno sta i kako treba da se uradi i sta je potrebno zameniti i servisirati i naravno cena.... 500 DM (maraka, plata je tih godina bila 20DM-50DM) a ukoliko zeli i adekvatni kais onada ce ga to stajati jos 80 DM
garancija.
Covek se naso u cudu jer to nisu amateri koji samo menjaju baterije i po koji kais vec majstori iz eminentne fabrike.
Da ne bi pukla bruka, skupio je hrabrost i otiso kumu i ispricao mu pricu. Covek se prvo nasmejao, pitao ga je zasto ga nije dao njemu da pogleda... Moj prijatelj se snebivao i najzad pristao da je to cuo on nekog prijatelja i kako je to jedini nacin da sve bude u top stanju i da ce tako taj sat vredeti vise.... Posto se vec dosta vremena izgubilo a ipak je to bilo mnogo para, njegov kum je resio da iskoristi svoju rec i mozda ubedi fabriku da malo popusti. Sastavili su pismo u kojem je njegov kum naveo svoj rad u fabrici i na kome je mestu radio, prilozivsi fotokopije dokumenta i ugovora o radu kao i neke fotografije. Poslali su pismo i cekali... Lonzin nije uzvratio samo pismo, fabrika je uzvratila sat. Sat upakovan u kutiju sa vintage kaisem i garancijom o servisu. Propratno pismo u kojem je pisalo kako fabrika nikad ne zaboravlja svoje stare majstore i kako se zahvaljuje na nesebicnom zalaganju u kriznim vremenima fabrike (kvarcna kriza) i ovim zeli da se na neki nacin oduzi.
Na poklon od fabrike dobio je i tadasnji katalog satova i jos neke brosure....

Lepa prica i poucna.