Razumem ja da ima dosta ljudi koji zapitkuju i ne kupuju, ali posao prodavca jeste da pruži informacije i podrazumeva se da mora da bude maksimalno ljubazan. Mogu da spomenem i jednu svoju anegdotu od pre više godina koja ilustruje kakvih budala ima među prodavcima.

Elem, ulazim u neku radnju sa tehničkom robom i vidim policu gde stoji natpis ГЕЏЕТИ, napisanu ćirilicom i savijenu da se ne vidi. Pitam prodavačicu šta piše, a ona kao iz topa odgovara: „Pa piše gedžeti, to su elektronski uređaji, ali šta ti ja mogu što ne znaš engleski”.

Eh, ćurka nije znala šta mi je profesija... Pošto znate šta mi je posao, ovo sam shvatio kao uvredu na profesionalnom nivou, jer zaista nisam vidovit da vidim šta piše na savijenom natpisu. Rešio sam da joj odgovorim na engleskom i upotrebio sam najledeniji britanski akcenat koji mogu da koristim: „Oh, I am terribly sorry, I didn't know I was talking to an eminent linguist. Although I would be more than delighted to hear your opinion about the Sapir-Whorf hypothesis, I seem to be running out of time and would like to ask you to call your boss if you don't find it too inconvenient.” Ćurka je u šoku, a u istom trenutku prilazi neka tetka koja joj je očigledno šefica, hvata je za ruku i šapuće: „Zaveži, kozo jedna!” Tetka se kezi od uveta do uveta i kaže: „Molim Vas izvinite, gospodine, mlada koleginica još nije prošla obuku, a ja ću Vam sa zadovoljstvom pokazati ove uređaje.”