Ovaj tekst sam naprosto morao da pročitam u pola dva iza ponoći. Osim što je Nivada obeležila časovničarsku industriju, ovde je bila sasvim dobro poznata i kada je izbor satova bio relativno mali. Naravno, sve pohvale za odličan tekst se podrazumevaju.
Sećam se da je moj otac tokom osamdesetih kupio jednu lepu nivadu na navijanje sa belim brojčanikom, a kod sata mi se sviđao i novi fosforni premaz. Sat je kupljen kada je otac odneo svoju certinu na servis i časovničar mu je rekao da joj nema pomoći. Međutim, dve-tri godine kasnije, certina je otišla na servis kod drugog majstora, pa i danas veselo kucka. Otac je nastavio da nosi certinu, a nivadu je poklonio stricu, koji je i danas poseduje.
Da sam kao klinac znao koja je njena vrednost, možda bih je i danas imao. Naime, po povratku certine, nosio sam je u školu dva-tri puta, ali kako mi je izgledala „starački", opredelio sam se za digitalac sa sedam melodija(koji sam pre nekoliko godina pronašao u fioci, a i dalje radi). Moram priznati da mi je žao što sam tako rezonovao, premda mi je drago što je sat ipak ostao u porodici. Zamoliću brata od strica da uslika sat, pa da ga bar virtuelno posedujem.
Vidim da je i Skydrummer uzdržano napisao komentar o današnjoj sudbini ovog proizvođača, što apsolutno podržavam. Nivadu bi trebalo pamtiti po onome što jeste bila i nadati se da će je preuzeti neko kome glava ne služi samo za nošenje kape.
Registracija
Help


135Likes
LinkBack URL
About LinkBacks
(koji sam pre nekoliko godina pronašao u fioci, a i dalje radi). Moram priznati da mi je žao što sam tako rezonovao, premda mi je drago što je sat ipak ostao u porodici. Zamoliću brata od strica da uslika sat, pa da ga bar virtuelno posedujem.

Odgovor sa citatom
nisam ni slutio da su ovako nesto pravili.



Bookmarks sajtovi