Neša kaže:
Slažem se sa Rusom i Daliborom. Ne razumem zbog čega bi bilo koji proizvođač dozvoljavao da se reklamira običnim kantama koje će se pokvariti veoma brzo, koje neki časovničari neće hteti ni da pogledaju, a koje će se nalaziti na rukama kojekakvih gologuzana, džibera i primitivaca. Osim toga, replike su nekim proizvođačima donele toliko negativnog marketinga da kada danas vidimo rolex, breitling ili omegu na nečijoj ruci prvo pomislimo da je replika, a ne sat koji košta bar nekoliko hiljada evra.
Mnogi proizvođači se suočavaju sa problemom falsifikovanja njihove robe, i to ne samo kada govorimo o satovima, ali to uopšte nije lako iskoreniti. Replike satova se često prodaju preko interneta, a domeni i serveri su često smešteni u zemljama gde ovo ili nije zakonski regulisano, ili gde se vlast ne potresa baš mnogo oko toga. Dalje, ukoliko se replika šalje poštom, mnoge zemlje naprosto ne mogu da prekontrolišu sve pošiljke koje pređu njihovu granicu, pa se tako ponekad prokrijumčare oružje, droga i slično. Iako je lako utvrditi da je u nekoj pošiljci sat, utvrđivanje njegove autentičnosti nije posao koji može da obavi svaki carinik ili poštanski službenik, a postoji i nešto što se zove nepovredivost pošiljke, koja se ne sme otvarati bez sudskog naloga, dok ekspertiza svakako košta.
Dalje, nije problem samo u policiji, već i u zakonima i pravosuđu. Policija može obavestiti tužilaštvo kada otkrije bilo koju nepravilnost, dok tužilac odlučuje da li će biti pokrenut postupak. Što se tiče domaćeg tržišta, skoro svaki tržišni inspektor, policajac ili sudija potvrdiće da tu postoji socijalni/politički momenat, a to je da se sitni prekršioci ne gone zbog opšteg siromaštva. Sada nije čak ni potrebno podmićivati inspekciju za prikrivanje mnogih vidova ilegalne prodaje, a naročito ako se odvija na nekoj manjoj pijaci ili ulici, jer se to bez problema toleriše.
Bookmarks sajtovi