Najbliže od svih sam stavu kolege vukasa, jednostavno stoga što razvoj kvarcnih mehanizama, pa i elektromehaničkih hibrida spring drive u odnosu na mehaniku, smatram samo pitanjem tehnoloških smena generacija, kojih će u budućnosti biti još, i to ko zna kakvih.
E, upravo stoga uvodim u priču jednu interesantnu naučno fantastičnu i futurističku pretpostavku: zamislimo da čovek budućnosti, savladavši neka od sopstvenih ograničenja i proširivši time upotrebne kapacitete mozga, ovlada moćima korišćenja pulsacija samog univerzuma, (samo jedna u nizu ideja ogromne Tesline naučne ostavštine), i time potpuno uskladi unutrašnji psihobiološki časovnik sa oscilovanjem samog univerzuma. Pitanje za vas: da li će tada, kada na jednu potpuno drugu ravan, danas nezamislivu, postavi pojam vremena, imati uopšte potrebu da poseduje časovnik u današnjoj formi, osim kao primerak u kolekciji?
Pošto su narav i priroda čoveka nepromenjivi, i tada će biti ljudi koji će se smejati nama što smo nosili nekakvu gvožđuriju na rukama, ali će biti i onih koji će se diviti inženjerskom dometu i znati da cene neprolaznu lepotu jednog Blancpain Villeret Squelette, Vacheron Constantin Patrimony Traditionnelle, NIGHTHAWK-a...i ostalih.
Za druge ne znam, ali sam siguran da će i tada postojati klubovi ljubitelja crnog i oranž monstera...![]()
Registracija
Help


274Likes
LinkBack URL
About LinkBacks


Odgovor sa citatom

Moje lično poređenje kvarca i mehanizma je krajnje subjektivno, a pristup funkcionalistički, mislim da je kvarc napravljen za ljude kojima prvenstveno treba merač vremena umereno dopadljive spoljašnosti (obično trendovskog izgleda) , dok je mehanički sat prvenstveno nastao zbog toga ali je vremenom evoluirao u nešto drugo, pre svega nakit, statusni simbol, specifičnost, ne znam šta već, svako ima svoj razlog....

Mogao bih da izdvojim nekoliko poruka koje su mi se posebno svidele ali nema potrebe, jer skoro sve što je napisano ima svoju vrednost.
Bookmarks sajtovi