Satavljajuci ovaj tekst sluzio sam se informacijama sa nekih sajtova preuzeo sam deo teksta o istoriji Heuera a ostalo sam napisao po onom sto sam sam zakljucio, ovaj tekst je nastao kao rezultat mojeg istrazivanja o Heueru nakion sto sam u dava navrata sasvim slucajno dosao u vlasnistvo dva prekrasna sata to su “Heuer 1550 SG Bundeswehr” I “Heuer Autavia 1163 MH” popularno nazvani “Derek Bell”..Oba dva sata su jos uvek neispravna u fazi restauracije cekaju se delovi ali napredujemo I nadam se da ce u skorije vreme stici delovi pa da ova dava lepotana nakon duzeg vremena opet kucati !

Kao uvod u glavni tekst navracamo se malo u bogatu istoriju Heuera !
Eduard Hojer 1860. u Sent-Imjeru osnovao svoju časovničarsku radionicu. U to vreme svi satovi su se navijali pomoću ključa, pa je Eduard Hojer već 1869. ušao u istoriju časovničarstva tako što je patentirao svoj prvi pronalazak – sistem za navijanje pomoću krunice. Patent je predstavljen na Svetskoj izložbi u Beču 1873. i Hojerova krunica je krenula u svet.
DŽEPNI HRONOGRAFI
Međutim, pošto niko ne može dugo da spava na lovorikama, tako ni Hojeru agresivni Amerikanci nisu dali mira, pa je morao neprestano da se trudi kako bi sebe, ali i švajcarsku industriju satova, održavao u samom vrhu svetskog časovničarstva. U tome su mu pomogla brojna sportska takmičenja koja su krajem devetnaestog veka počela da se održavaju širom Švajcarske, ali i Evrope, i za koja su postali neophodni instrumenti za merenje brzine. Hojer je među prvima započeo s proizvodnjom džepnih hronografa u većim količinama, i vrlo brzo se nametnuo kao lider na tom području. Kada je 1892. umro, ostavio je za sobom pravo časovničarsko carstvo koje će njegovi naslednici nastaviti da šire.
Posle njegove smrti kompaniju su preuzeli sinovi Žil-Eduard i Šarl-Ogist Hojer. Uvereni da se firma mora širiti van granica Švajcarske, uskoro su pronašli brojne partnere u vodećim zemljama sveta u koje su izvozili svoje proizvode. Osim izvoza braća Hojer
koncentrisali su se i na sport, pa su tako početkom dvadesetog veka, tačnije 1916, nastali Mikrograph, Microsplit, Semikrograph i Semicrosplit. Bile su to prve mehaničke štoperice kojima se moglo precizno meriti do 1/100 sekunde i 1/50 sekunde. Poređenja radi recimo da su najbolji tadašnji merači vremena mogli precizno izmeriti maksimalno do 1/5 sekunde. Zbog toga je Heuer vrlo brzo postao službeni dobavljač hronografa za Olimpijske igre u Antverpenu, Parizu i Amsterdamu.
Svoju posvećenost sportu kompanija je uskoro proširila i na vozila, pa je tako 1933. predstavljena Autavia (kombinacija reči automobil i avijacija), prva štoperica za automobile i vazduhoplove. Sledio ju je Mareograph, prvi hronograf za jedriličare koji je imao displej struja i 5-minutno odbrojavanje za regate.
HEUER U SVEMIRU
Pedesetih godina prošlog veka kompaniju je polako počeo da preuzima unuk osnivača, Džek Hojer, koji je osnovao Heuer Time Corporation, američku filijalu sa sedištem u Njujorku. Verovatno je i to doprinelo činjenici da je američki astronaut Džon Glen na jednom od svojih svemirskih putovanja 1962. na ruci nosio upravo Heuerovu štopericu, što je bio prvi odlazak nekog švajcarskog sata u svemir.