Ispričam moju priču vezanu za džepni sat.
Roditelji su mi se razveli kad sam bio beba. Oca nisam vidjao često ajde da kažemo jednom godišnje po dva sata. Jednom prilikom kad smo se sreli vidio sam kod njega džepni sat i rekao kako bi ja volio da imam takav sat. Tad mi je rekao da će mi ga dati kad napunim 18 god. Čekao sam tih 18 i kad sam ih napunio prvom prilikom sam ga pitao za sat, naravno odbio me je glat. Sreća druga strana porodice je bila jaka i stabilna i nisu dozvolili da mi ostane praznina i trudili su se cijeli moj život da nadoknade nedostatak oca. Tako ni to sto nisam dobio sat nije nešto naročito utjecalo na mene. Mislim da bih nosio džepni sat bez problema. Meni je bitno da se me i svidja i tu se sva priča završava.