Moram nešto da napišem, ne znam zašto i ne znam kako ali znam da većina prođe kroz to...
Naime, posle xy godina čuvanja, maženja, paženja i nošenja svakog sata koji sam kupio, odjednom mi je došla ideja da većinu satova iz moje 'kolekcije' pustim dalje! Da prodam, mada mi to grubo zvuči. Ne prodajem ih sa zaradom, ne trgujem, već samo prepuštam dalje...
Iako sam svaki ponaosob pažljivo birao i kupio sa merakom, gledao u kutiji i nosio sa još većim uživanjem, iako do juče ni jednog trenutka nisam razmišljao o prodaji bilo kog primerka koliko god on bio jeftin ili horološki nebitan, jučerašnja akvizicija još jednog modovanog Seika je prelila čašu.
Trenutno imam preko 30 šarenolikih satova i vreme je da se svedem i oformim smislenu mini kolekciju. Jedna kutija sa 12 mesta će biti više nego dovoljna :lol:
Uzimajući u obzir da sam član od 2011. a da sam još najmanje toliko godina pre članstva na forumu voleo, pratio i kupovao satove noseći se mišlju da ću ih sve čuvati zauvek, ispada da sam duuuugo bio dosledan tom razmišljanju.
Dva dana sebi nmg da objasnim kako se iz čista mira desilo da prelomim i tako olako prihvatim ideju da 'pustim dalje' satove koji su mi toliko vremena bili izuzetno dragi. Svoj prvi automatik, prvi ruski sat, poklon od prijatelja, jedan sat za koji sam još pri kupovini rekao da ga nikada, ikada neću prodati... Lepo je Bond, Džejms Bond rekao - nikad ne reci nikad!
Verujem da kroz slične priče prolaze svi koji su dugo u horologiji na bilo koji način, verujem da je ovo proces učenja, možda starenja i sazrevanja, pa se nadam da će značiti svakom mlađem članu koji ima strpljenja da u današnjem ludom i brzom svetu ovo pročita.
Da priča ne bi bila bez diskusije pošto je ovo ipak forum, koliko puta ste vi menjali svoju kolekciju? Blago ili iz korena nije bitno, koliko suštinskih promena u kolekciji je bilo :yes4: